>>185342148,8Au revoir podrazumijeva "dok se ponovno ne sretnemo", Je te dis au revoir parce que nous ne nous reverrons plus et je ne voudrais plus jamais te revoir je prikladnije. Jedan doktor je rekao "bolje žaliti za nečim, nego se pridati ozlojeđenosti" i ja se po tom pitanju slažem. Sve što sam ovdje pisao je bilo mutno, promašeno i paradoksalno vezano polovima ozlojeđenih misli i žalovanja kojem kao da nikad kraja, vrati se poput šaptata i dalje kreće spirala. Ali ako godine išta nose, podrazumijevajući da se život nastavi živjeti, da se iskustvo steće i da se na njega gleda, analizira te da se o svemu mučne glava i promisli, jasno je da su traume zeznutne i delikatne stvari s kojima se malo tko usudi pozabaviti jer je puno lakše gurnut ih postrance i bježati, kako od njih, tako i od sebe. Što očekivati od osobe koja ne može izaći na kraj sa sobom, kamoli da još tegli tuđe breme? Ništa, sve ostalo je puka sebičnost i bezobrazluk, treba samo imati razumijevanja i pokazati zahvalnost na pruženim lekcijama, reći hvala u obliku lijepe geste i poželjeti sreću toj osobi te nastaviti dalje. Malo ljudskosti nikoga nikad nije ubilo, život je dosta surov da ne treba biti đubre kada ti je pružena prilika za suprotno. Zato ja biram reći hvala, Dajana, jer život je jedan, kratak i krhak, i zbog toga je vrijedan, i kad vidiš da ga mnogi ne poštuju kako spada i da su zaboravili kako biti čovjekom, smatram da je bolje ispast čudak i budala, nego to prešutit iz nekog stida ili srama za prošle greške, koje kad se gleda natrag mogu djelovati izrazito teške. Ali s dovoljno odmaka, shvatiš da nekad prosto mora biti tako, i to s razlogom (uvijek na kraju i bude), i nema druge nego se nasmijat.